Na tragu legendi

Birač nije bez usmenog predanja. Niti bez narodnih legendi ili, bar pojedinih njihivih elemenata. Ali je veoma malo toga zapisano. Još manje je literarno obrađeno. Riječ je, zar ne,  o zapuštenosti ovog našeg misirskog vrta u oblasti kulture?

Hodeći Javor-gorom i Birčom, skoro na svakom koraku vidiš i osjećaš tragove davnih vremena. Ti tragovi su nekad materijalni (ruine starih tvrđava, ostaci nekadašnjih karavanskih puteva, srednjovjekovnih stjećaka, hajdučke česme itd.). A nekad su ti tragovi škrto ili potpunije usmeno predanje mještana. Rjeđe su to pisani tragovi o pojedinim značajnim događajima iz prošlosti ovog kraja.

Jedanput, na tome tragu, oveća grupa nas planinara stigosmo u subutu zarana pod kamene utvrde starog grada Veledina u Grabovici – na nekih dva sata hoda zapadno od Vlasenice. Sunce je bilo već odskočilo i poklonilo nam više nego ugodan poslјedni dan aprila. Početak je sedamdesetih godina 20. vijeka.

Pod tako jasnim jutarnjim suncem ovdje vidiš svu raskoš prirode. Mada, opet, u nekoj plavetnoj izmaglici. Sa južne strane nadnosi se ogromna šumovita gromada Javor-gore. Ona je u vidu kose ravni veoma strmenitog nagiba, koja predio oko nas u najvećem dijelu dana uveliko zasjenjuje. Vis Kom zatvara naš vidokrug sa zapadne strane. On svojom neobičnom formom i oštrim vrhovima stijena vidno kontrastira kosoj, šumovitoj ravni planine. Neobičan ambijent.

Javor-gora u osobenom sklopu terena na ovom mjestu, pokazuje tako lijepu zvukovnu rezonanciju. Ona sve zvuke i šumove bogate prirode dovodi u međusobni sklad i stapa ih u jedinstvenu ugodnu melodiju. U najfiniju orkestarsku muziku planine i vjetrova. U tihi šapat živog lišća i vjetrova različitih smjerova i jačina.

A vjetrova i povjetaraca je ovdje uvjek. Oni se javlјaju zbog stalne razlike u temperaturi na površi planine i u njenom podnožju, duž nizijskog dijela rijeke Grabovice. Valјda zbog toga, uvijek je tu i muzike prirode – tiše ili glasnije, sjetne ili one koja bodri. Opet, uvjek različite i neponovlјive.

Umilno sunce nastoji da sve što pogledaš učini ti do kraja razgovjetnim. U početku, misliš da si se našao u ambijentu u kome je sve dovolјno jasno.

Spreman si da se predaš blagodatnom miru.

No, istovremeno počinješ da osjećaš i neku blagu mističnost, tajnovitost predjela koji te okružuje pod plavičastom izmaglicom, tim simbolom tajanstvenosi.

Mističnost nam stvaraju ne samo stari metalni predmeti koje još uvijek ovdje mještani nalaze na svojim njivama. Već, još više stare zidine tvrđave nekadašnjeg grada Veledina. A isto tako skupine nadgrobnih spomenika, srednjevjekovnih stjećaka, na više lokaliteta u ovome kraju. Jednu grupu ovih stjećaka nalazimo tek nešto ispod ostataka tvđave starog grada Veledina. Vitke omorike i dražesne breze izvijaju se uvis na nevelikom odstojanju i uokviruju stećke. Kao da ih, njih tako krupne, moćne i značajne, dvore i počast im odaju.

Zastali smo kod te skupine  stjećaka.

Tako bogati i masivni  stjećci u  ovako lijepom i više idiličnom, nego bogatom kraju! U kraju u kome su kuće skoro sakrivene u šlјivicima! Ni sadašnje vrijeme još ne parira bogatstvom vremenu te starine.  Otkud sad ta i tolika  kontrast u bogatstvu? Kontrast između nekadašnjeg i sadašnjeg vremena! Ili utisak vara, pa je riječ samo o prividu?

No, o prividu ni govora – svjedoci su teški i masivni kameni stjećci i još uvjek jasne dimenzije kamenih tvrđava…

S druge strane, osjećaj tajnovitosti u nama pojačava sazvučje snažnog huka više obližnjih planinskih vrela – Grabovice, Sedrice, Podgradca, Skakavca i drugih. Nјihova bistra voda u veseloj igri i u svim mogućim oblicima tekućih  bisernih đerdana, predaje se dejstvu zemlјine teže niz oštru strmen ovog planinskog predjela. A nedaleko dolјe spajaju se u jedinstven snažan planinski tok rijeke Grabovice.

Puna tajnovitost nataloži se u nama u trenutku kad u naš vidokrug uđe neobična kompozicija s druge strane rječice Grabovice. Naime, na kamenitoj uzvisini visokog nazublјenog brda Kom, na jednoj hridi prema izvorištu rječice Grabovice – stoji impozantna skamenjena figura žene. I to žene u tradicionalnoj muslimanskoj odjeći kakva se ranije nosila u ovom kraju.

Nove zagonetke! Dodatna, još jača mistika! Legende prosto lebde u vazduhu. A koliko tek i u kakvom intezitetu se tu roji mističnosti za sitnih jesenjih kiša. Za sitnih, prohladnih kiša i slojeva magle koji se lijenjo valјaju preko ovih tada tmurnih predjela. I kakva li ih sjetna muzika magle i vjetrova prati?! Da – toliko podsticaja na jednom mjestu za aktiviranje naših misli o životu, o njegovoj prolaznosti i o neobičnim događanjima u dalјoj prošlosti!

Onda, u dalјoj potrazi za legendama, naiđemo na starinsku seosku kuću, tek nešto niže od skupine stjećaka pod Veledinom.

Pred kućom cijepa drva stari domaćin Đurić Janjko. To je još jaka starina vedrog tena i skoro bijele kose, poput banatskog paora ili ruskog mužika.

Predstavismo se. Popričasmo sa njime. Poteče lak i ugodan razgovor.

Upitasmo sijedog Janjka da li štogod zna o onim gore zidinama, ostacima nekadašnjeg odbrambenog utvrđenja starog grada Veledina.

Domaćin Janjko ponudi nam da sjednemo na osunčano cjepalo drva pred kućom.  Posjedasmo. Domaćica nas ponudi ovojutarnjim, tek pomuženim i uzvarenim mlijekom i kafom.

Sve se odvija kao da je unaprijed dogovoreno. Miluje nas blagodatno sunce poslјednjeg aprilskog dana. Osvježava nas blagi razvigorac sa Javor-gore koji milujuće klizi niz kamene zidine tvrđave Veledin.

Dobrodušni živahni domaćin Janjko veze pred našom znatiželјom svoju originalnu priču o starom gradu Veledinu. Nјegova priča je u cijelosti unijeta u ovu zbirku. Bi će nam ne malo zadovolјstvo i ponos ako ovim skromnim doprinosom pomognemo da se najzad krene u preporod zapuštenog misirskog vrta legendi u polјu kulturne baštine Birča i Javor-gore.

Autor, Dragomir Čeliković