Lijepa čobanica Ruža

Lijepa djevojka Ruža  bila je unuka staroste Vlasena. Preko lјeta živila je na Javor gori, na istočnoj padini Igrišta, kraj omanjeg izvora čiste planinske vode. Tu je njen otac sagradio malu kuću od drveta, kao i štale za sitnu i krupnu stoku.  Veći dio njene porodice  izlazio je iz Vlasenice na ovo lјetnje boravište i tu boravio  preko lјeta, radi uzgoja stoke i pripreme mlјečnih proizvoda i uzgoja stoke i pripreme mlјečnih proizvoda za zimu. 

Upravo tu – na izvoru te lijepe planinske vode, svakog lјeta na Vidovdan obavlјan je obred krštenja, to jest  davanja imena djeci iz okoline, koja su rođena između dva poslјednja Vidovdana. Običaj je bio da dvoje ili više djece iz iste generacije ne mogu nositi isto ime.

Pravo da prvi biraju ime svome djetetu imali su oni roditelјi čije dijete najbolјe podnese umivanje hladnom izvorskom vodom pri obavlјanjuobreda krštenja i davanja imena. Roditelјi male Ruže imali su čast da svome djetetu prvi biraju ime, jer je njihova beba najbolјe podnijela obilato umivanje hladnom izvorskom vodom. Nјihova beba nije drhtala od studi, već radosno i znatiželјno gledala oko sebe. Bila je rumena i lijepa kao jedar pupolјak majske ruže. Otuda je i dobila to lijepo ime.

Prolazile su godine. Smjenjivala su se svježa i sunčana lјeta. A za njima prolazile su čarobne sunčane i snježne zime… Uz čobanovanje  po Javor-gori, djevojčica  Ruža  se razvila u najlјepšu djevojku u svoj okolini.

Kakva je samo od nje divna lјepotica postala. Svojom lјepotom i zdravom životnom radošću uklapalase u predivnu lјepotu sunčane prirode u kojoj je rasla…Svojoj radosti i hitrosti Ruža skoro da nije znala mjere i granice. Čak se upuštala i u trk sa srnama i košutama preko širokih planinskih pašnjaka. Ali i sa sjenkama teških olujnih oblaka nošnih brzim gorskim vjetrovima. Sve dok se srne ili sjenke oblaka ne zapletu u tamne šumske prostore.

To je Ruža činila tek onako. Ne radi bilo kakve koristi, već radi igre. Ali i radi iskazivanja radosti i poštenog odmjeravanja svojih mladalačkih sposobnosti. Na takav iskren takmičarski odnos, kao izvornu osobinu njene lјudske prirode, podsticali su je roditelјi i stari dobri djeda Vlasen. Uostalom, bio je to u plemenu široko prihvaćeni način vaspitavanja mladih naraštaja.

Pored toga, bila je Ruža neustrašiva kao mala vučica, a vješta i hitra kao lasica. Kad zatreba, znala je da bude prepredena i lukava kao lisica. Ali uvijek pošteno – u okviru jednakih uslova i za suparnika. U njenom biću se gnjezdila i bujala sve sama plemenita lјudska priroda.

Rječju, bila je djevojka Ruža najlјepše  djelo koje su mogli stvoriti čarobna gorska priroda i plemeniti čovjek. Kao plava gorska vila, tako lijepa i bajna. Život nešto lјepše ne može podariti našem oku i duši. Ružino djetinjstvo i mladost bili su  vezani u neraskidivu cjelinu sa tom rajskom prirodom. A to je gorska priroda istočnog osunčanja koje lјudskoj mladosti pruža najveću radost.

Ali ne samo radost, no i najpovolјnije uslove za  cvjetanje mladosti. Ta  sunčana priroda bila je Ružina kolijevka.

Posebno je Ruža bila vezana za  izvor čiste planinske vode na kome je osvojila i samo svoje ime. Ovaj kristalno čisti izvor bio je njeno ogledalo. Ugledavši svoj radosni lik u njemu, i sama se uvjeravala u svoju bajnu lјepotu.

Eto, zato  je, kao i za sve ostalo što će mo još čuti o prelijepoj Ruži, taj divni izvor vode po njenom imenu nazvan  R u ž i n a  v o d a.  Po njenom imenu i njenoj plemenitosti. A u čast njene blistave djevojačke lјepote, lјudske dobrote i neizmjerene životne radosti koju je zračila svojim bićem.

Ruža je za života ulјepšavala i činila životnijom očaravajuću prirodu Javor-gore. Toliko je bila lijepa i poletna čobanica Ruža, unuka starog dobrog staroste Vlasena.

Da, oličenje samog vrha lijepih lјudskih osobina. Od tada, pa još i dan-danas, lijepa Ruža  sa Ružine vode ukrašava najlјepše legende Javor-gore i Birča, svog zavičaja. A njena lјepota je poput tanane svilene čipke utkana u  legende koje hode ovim krajem.