Visjelac – Zmajev grob    

U ono vrijeme kada je lovac Milan pogubio velikoga zmaja na mjestu današnjeg Visjelca, nije se Visjelac tako zvao i nije bio brdo. Bila je to više jedna zaravan koja je tek nešto bila uzdignutija od Vlasenice.

Baš na toj zaravni, lјudi u svojoj radosti oslobođenja od strašne nemani, objesili su strašnoga zmaja. Objesili su ga između dvije visoke okresane jele, tako da se sav narod mogao uvjeriti da je zmaj ubijen.

Tri sata je trajalo narodno veselјe učast pobjede nad velikim zmajom. Onda je zmaj pred sumrak ukopan u zemlјu na istom mjestu gdje je visio. Nije ostavlјen da na vješalima visi preko noći. Ne, to nikako. Jer, prema ondašnjem vjerovanju, mogao je zmaj u toku noći ponovo da oživi i da umakne u goru.

Po običaju, zmaj je položen u zemlјu glavom prema zapadu. Tako kako su i lјudi sahranjivani. Time je zmaju ukazana počast za njegovu snagu i borbene vrline. A neprijatelјu se uvijek odaje priznanje za borbene vrline.

Odmah po ukopu zmaja, lјudi odluče da zmajev grob stave  pod velike naslage stijenja. Pod čitavo brdo stijenja. Da se, dakle, strašna neman nikada više ne podigne iz groba. A to je, prema ondašnjim  narodnim  vjerovanjima,  moglo  lako  da  se  dogodi, ako je grob plitak. Potom su svi krenuli da dovlače stijenje na zmajev grob.

Često se čuo poziv da se ide po stijenje uz poklik:     

– “Po stijenje!, Po stijenje!..” A drugi su uzvraćali: “Pod stijenje, pod stijenje!” Ovaj drugi poklič značio je: zmaja staviti pod stijenje!  

To je bio poziv svima da idu po stijenje. A stijenje je odvalјivano od planine na obližnjem uzvišenijem mjestu. To stijenje je ne samo tada, već i poslije kroz duži niz godina, nabacivano na zmajev grob.

Sav narod je radio na zatrpavanju zmajevog groba. Radilo se to u punom uvjerenju da se tako konačno osigurava veliko oslobođenje od zmaja.

Zatrpavanje je trajalo sve dok tu nije naraslo veliko brdo u obliku figure ogromnog zmaja. Tako i danas izgleda Visjelac, gledano iz donjih dijelova Vlasenice, kao ogroman ležeći zmaj.

Najviše nabačaja kamenja i zemlјe je, razumije se, na onoj strani gdje je bila okrenuta zmajeva glava. Tako je nastao vis  Kik  na Visjelcu. Po tome se zmaju i onaj vis iznad pećine i danas zove  Zmajevac,  a tako se zove i onaj njegov izvor vode ispod toga visa. A ona pećina u kojoj je zmaj boravio je Zmajeva pećina. Po zmajevim vješalima, gdje  je  zmaj visio,  brdo dobi ime Visjelac. A najbliži dio planine iznad Vlasenice i Visjelca, gdje je sav narod išao  po stijenje da bi se zmaj pouzdano zatrpao, nazva se neobičnim imenom  Postijenje,  ali neki kažu i Podstijenje. Tako to lјudi vole – svako na svoj način.