Vaลกa korpa je trenutno prazna!
Biraฤ nije bez usmenog predanja. Niti bez narodnih legendi ili, bar pojedinih njihivih elemenata. Ali je veoma malo toga zapisano. Joลก manje je literarno obraฤeno. Rijeฤ je, zar ne, o zapuลกtenosti ovog naลกeg misirskog vrta u oblasti kulture?
Hodeฤi Javor-gorom i Birฤom, skoro na svakom koraku vidiลก i osjeฤaลก tragove davnih vremena. Ti tragovi su nekad materijalni (ruine starih tvrฤava, ostaci nekadaลกnjih karavanskih puteva, srednjovjekovnih stjeฤaka, hajduฤke ฤesme itd.). A nekad su ti tragovi ลกkrto ili potpunije usmeno predanje mjeลกtana. Rjeฤe su to pisani tragovi o pojedinim znaฤajnim dogaฤajima iz proลกlosti ovog kraja.
Jedanput, na tome tragu, oveฤa grupa nas planinara stigosmo u subutu zarana pod kamene utvrde starog grada Veledina u Grabovici – na nekih dva sata hoda zapadno od Vlasenice. Sunce je bilo veฤ odskoฤilo i poklonilo nam viลกe nego ugodan poslัedni dan aprila. Poฤetak je sedamdesetih godina 20. vijeka.
Pod tako jasnim jutarnjim suncem ovdje vidiลก svu raskoลก prirode. Mada, opet, u nekoj plavetnoj izmaglici. Sa juลพne strane nadnosi se ogromna ลกumovita gromada Javor-gore. Ona je u vidu kose ravni veoma strmenitog nagiba, koja predio oko nas u najveฤem dijelu dana uveliko zasjenjuje. Vis Kom zatvara naลก vidokrug sa zapadne strane. On svojom neobiฤnom formom i oลกtrim vrhovima stijena vidno kontrastira kosoj, ลกumovitoj ravni planine. Neobiฤan ambijent.
Javor-gora u osobenom sklopu terena na ovom mjestu, pokazuje tako lijepu zvukovnu rezonanciju. Ona sve zvuke i ลกumove bogate prirode dovodi u meฤusobni sklad i stapa ih u jedinstvenu ugodnu melodiju. U najfiniju orkestarsku muziku planine i vjetrova. U tihi ลกapat ลพivog liลกฤa i vjetrova razliฤitih smjerova i jaฤina.
A vjetrova i povjetaraca je ovdje uvjek. Oni se javlัaju zbog stalne razlike u temperaturi na povrลกi planine i u njenom podnoลพju, duลพ nizijskog dijela rijeke Grabovice. Valัda zbog toga, uvijek je tu i muzike prirode – tiลกe ili glasnije, sjetne ili one koja bodri. Opet, uvjek razliฤite i neponovlัive.
Umilno sunce nastoji da sve ลกto pogledaลก uฤini ti do kraja razgovjetnim. U poฤetku, misliลก da si se naลกao u ambijentu u kome je sve dovolัno jasno.
Spreman si da se predaลก blagodatnom miru.
No, istovremeno poฤinjeลก da osjeฤaลก i neku blagu mistiฤnost, tajnovitost predjela koji te okruลพuje pod plaviฤastom izmaglicom, tim simbolom tajanstvenosi.
Mistiฤnost nam stvaraju ne samo stari metalni predmeti koje joลก uvijek ovdje mjeลกtani nalaze na svojim njivama. Veฤ, joลก viลกe stare zidine tvrฤave nekadaลกnjeg grada Veledina. A isto tako skupine nadgrobnih spomenika, srednjevjekovnih stjeฤaka, na viลกe lokaliteta u ovome kraju. Jednu grupu ovih stjeฤaka nalazimo tek neลกto ispod ostataka tvฤave starog grada Veledina. Vitke omorike i draลพesne breze izvijaju se uvis na nevelikom odstojanju i uokviruju steฤke. Kao da ih, njih tako krupne, moฤne i znaฤajne, dvore i poฤast im odaju.

Zastali smo kod te skupine stjeฤaka.
Tako bogati i masivni stjeฤci u ovako lijepom i viลกe idiliฤnom, nego bogatom kraju! U kraju u kome su kuฤe skoro sakrivene u ลกlัivicima! Ni sadaลกnje vrijeme joลก ne parira bogatstvom vremenu te starine. Otkud sad ta i tolika kontrast u bogatstvu? Kontrast izmeฤu nekadaลกnjeg i sadaลกnjeg vremena! Ili utisak vara, pa je rijeฤ samo o prividu?
No, o prividu ni govora – svjedoci su teลกki i masivni kameni stjeฤci i joลก uvjek jasne dimenzije kamenih tvrฤava…
S druge strane, osjeฤaj tajnovitosti u nama pojaฤava sazvuฤje snaลพnog huka viลกe obliลพnjih planinskih vrela – Grabovice, Sedrice, Podgradca, Skakavca i drugih. Nัihova bistra voda u veseloj igri i u svim moguฤim oblicima tekuฤih bisernih ฤerdana, predaje se dejstvu zemlัine teลพe niz oลกtru strmen ovog planinskog predjela. A nedaleko dolัe spajaju se u jedinstven snaลพan planinski tok rijeke Grabovice.
Puna tajnovitost nataloลพi se u nama u trenutku kad u naลก vidokrug uฤe neobiฤna kompozicija s druge strane rjeฤice Grabovice. Naime, na kamenitoj uzvisini visokog nazublัenog brda Kom, na jednoj hridi prema izvoriลกtu rjeฤice Grabovice – stoji impozantna skamenjena figura ลพene. I to ลพene u tradicionalnoj muslimanskoj odjeฤi kakva se ranije nosila u ovom kraju.
Nove zagonetke! Dodatna, joลก jaฤa mistika! Legende prosto lebde u vazduhu. A koliko tek i u kakvom intezitetu se tu roji mistiฤnosti za sitnih jesenjih kiลกa. Za sitnih, prohladnih kiลกa i slojeva magle koji se lijenjo valัaju preko ovih tada tmurnih predjela. I kakva li ih sjetna muzika magle i vjetrova prati?! Da – toliko podsticaja na jednom mjestu za aktiviranje naลกih misli o ลพivotu, o njegovoj prolaznosti i o neobiฤnim dogaฤanjima u dalัoj proลกlosti!

Onda, u dalัoj potrazi za legendama, naiฤemo na starinsku seosku kuฤu, tek neลกto niลพe od skupine stjeฤaka pod Veledinom.
Pred kuฤom cijepa drva stari domaฤin ฤuriฤ Janjko. To je joลก jaka starina vedrog tena i skoro bijele kose, poput banatskog paora ili ruskog muลพika.
Predstavismo se. Popriฤasmo sa njime. Poteฤe lak i ugodan razgovor.
Upitasmo sijedog Janjka da li ลกtogod zna o onim gore zidinama, ostacima nekadaลกnjeg odbrambenog utvrฤenja starog grada Veledina.
Domaฤin Janjko ponudi nam da sjednemo na osunฤano cjepalo drva pred kuฤom. Posjedasmo. Domaฤica nas ponudi ovojutarnjim, tek pomuลพenim i uzvarenim mlijekom i kafom.
Sve se odvija kao da je unaprijed dogovoreno. Miluje nas blagodatno sunce poslัednjeg aprilskog dana. Osvjeลพava nas blagi razvigorac sa Javor-gore koji milujuฤe klizi niz kamene zidine tvrฤave Veledin.
Dobroduลกni ลพivahni domaฤin Janjko veze pred naลกom znatiลพelัom svoju originalnu priฤu o starom gradu Veledinu. Nัegova priฤa je u cijelosti unijeta u ovu zbirku. Bi ฤe nam ne malo zadovolัstvo i ponos ako ovim skromnim doprinosom pomognemo da se najzad krene u preporod zapuลกtenog misirskog vrta legendi u polัu kulturne baลกtine Birฤa i Javor-gore.
Autor, Dragomir ฤelikoviฤ
Ostavite odgovor